Povećanje broja stanovništva na Zemlji prati i
povećanje lovaca, sve savršenije i ubojitije oružje i
sredstva za lov, što doprinosi smanjenju divljači,
tako da je stanje u prirodi drastično različito od
stanja, kakvo je bilo samo nekoliko decenija
unazad. Borba za očuvanje prirodnih staništa, za
gajenje, zaštitu i korišćenje divljači predstavlja ne
samo uslov za poboljšanje mogućnosti lova, već i
jedna od mogućnosti opstanka čoveka, kao živog
bića. Pojam lovišta je veoma različito predstavljen i
tumačen u zavisnosti, ko i u koje svrhe, kad kada i
za koga je to činilo ili čini. Nažalost na našim
prostorima nauka još nije dala usaglašen odgovor
na ovo pitanje. Lovište predstavlja zaokruženu
prirodnu i privrednu celinu u kojoj postoje povoljni
uslovi za gajenje jedne ili više vrsta divljači, a
obuhvata površine šuma, brda, šumskog i
poljoprivrednog zemljišta. Regalni lovački sistem i
pravo na lov pripada vladaru, odnosno državi. Ovde
je pored revirnog načina lova moguć i tzv. licencni
lov, koji uz naknadu državi daje lovcu pravo lova
jedne ili više vrsta divljači na celoj teritoriji lovišta
ili države.